ČLANSTVO I USTROJSTVO

Članak 11.

Članom Udruge Matapur mogu postati svi državljani Republike Hrvatske i strani državljani te domaće i strane pravne osobe, sukladno Zakonu o udrugama, koji prihvate Statut Matapura pod jednakim uvjetima navedenim ovim Statutom.

Članak 12.

Članstvo u Udruzi Matapur zasnovano je na dobrovoljnosti, solidarnosti i jednakosti, a može prestati istupanjem ili isključivanjem.

Članak 13.

Članovi Udruge Matapur imaju sljedeća prava i obveze:

1. da sudjeluju u radu sjednica svih tijela te da iznose stavove o svim pitanjima o kojima se raspravlja i odlučuje,
2. pravo na podnošenje prijedloga općih i drugih akata kao i pokretanje drugih pitanja iz djelokruga rada tijela,
3. pravo podnošenja prijedloga svakom tijelu Udruge da raspravi o pitanjima koja se odnose na rad Udruge, na izvršavanje općih akata kao i obavljanje stručnih poslova Udruge,
4. da pridonose svojim osobnim zalaganjem ostvarivanju zajedničkih ciljeva i zadataka Udruge Matapur utvrđenih Statutom ili odlukom radnih tijela,
5. da koriste pogodnosti koje im pruža članstvo,
6. da biraju i budu birani,
7. plaćanje članarine.

Udruga Matapur broji 9 članova.

Predsjednica:

Lidija Bajuk, glazbenica i književnica, dipl. etnologinja i antropologinja (www.lidijabajuk.com)

Tajnik:

Andrijana Marković (Sinj, 1978.) osnovnu školu završila je u Otoku, a opću gimnaziju u Sinju. Studirala je na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Radila je kao administrativna tajnica u pravnoj službi Ekonomskog instituta, Zagreb te u Uredu za nacionalne manjine Vlade RH kao i na poslovima grafičke pripreme i tiska. Bavi se izradom internetskih stranica i portala te grafičkim dizajnom. U slobodno vrijeme izrađuje skulpture i nakit od gline, drva i drugih prirodnih materijala. Piše pjesme i kratke priče.

Drugi članovi:

Katarina Bajuk (Mali Mihaljevec, 1943.) školovala se u Međimurju i u Zagrebu. Diplomirala je hrvatski i ruski jezik na Pedagoškoj akademiji 1966. u Čakovcu. Kao učiteljica radila je u nekoliko osnovnih škola od 1965. do umirovljenja 2007. godine. Bila je vrsnom voditeljicom izvannastavnih literarnih, recitatorskih i novinarskih aktivnosti. Njezini su učenici na školskim susretima, smotrama i natječajima dobivali nagrade, priznanja, diplome i pohvale, a radovi su im objavljivani u brojnim učeničkim zbornicima i dječjim antologijama. Od 1993. do 2006. bila je predsjednica ili članica prosudbenih povjerenstava županijskih susreta Lidrano osnovnih škola. Više je puta izlagala na stručno-znanstvenim skupovima i županijskim stručnim vijećima za učitelje hrvatskog jezika Međimurske županije. Suautorica je udžbenika Naša čitanka 7 i autorica Metodičkog priručnika za učitelje uz Našu čitanku 7 (Alfa, Zagreb, 2003.). Godine 1998. promaknuta je u zvanje učiteljice-mentorice, a 2004. u učiteljicu-savjetnicu. Za zasluge na području prosvjete predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 1999. odlikovao ju je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića. U 42 godine pedagoškoga rada, u učenicima je nastojala razvijati ljubav prema hrvatskome jeziku, ljepoti materinske riječi, ljubav prema domovini, svome narodu i čovjeku uopće, utemeljenih na slobodoumlju, istinoljublju i pravdoljublju kao najvišim moralnim vrednotama.

Josip Bajuk (Karlovac, 1944.) se do gimnazijske mature školovao u Međimurju. Zvanje nastavnika fizike i tehničkog odgoja na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu stekao je 1966., od 1964. predajući u jednoj čakovečkoj osnovnoj školi. Nakon položenog stručnog ispita, imenovan je voditeljem praktikuma i mentorom za fiziku. Nastavnički rad je od 1975. nastavio u čakovečkoj Gimnaziji, a od 1977. u Srednjoškolskom centru. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1979. stekao je zvanje profesora fizike. Za ravnatelja Srednjoškolskog centra izabran je 1991., a nakon toga za ravnatelja Gimnazije. Pročelnikom Ureda za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu Međimurske županije imenovan je 1993. godine. Godine 2001. preuzeo je radno mjesto tajnika na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, gdje je u svojstvu vanjskog suradnika predavao i fiziku. U nastavu fizike uveo je brojne inovacije, na najvišu razinu postavljajući zornost, eksperiment, vježbe i heuristički razgovor. Osnovao je i vodio učeničke klubove Mladi tehničari, Mladi fizičari i Mladi astronomi. Njegovi su učenici na natjecanjima redovito osvajali priznanja i nagrade. Za studente je održao brojna ogledna predavanja iz metodike fizike. Surađivao je sa Zagrebačkom zvjezdarnicom i s uredništvom časopisa Čovjek i svemir. Idejni je kreator i voditelj uzornoga dugoročnog programa razvoja prosvjete i školstva Međimurske županije. Inicirao je, elaborirao, naručivao i nadgledao kapitalnu obnovu Visoke učiteljske škole u Čakovcu, te se zalagao za njezinu integraciju u Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Bio je jedan od desetak međimurskih intelektualaca koji su se prvi javno deklarirali za višestranačje i uspostavu demokratske vlasti u Hrvatskoj. Na lokalnim izborima biran je za vijećnika Gradskog vijeća Čakovca, Županijske skupštine Međimurske županije i Općinskog vijeća Sveti Juraj na Bregu. Obnašao je funkciju predsjednika Općinskog vijeća Sveti Juraj na Bregu, a sada je član Općinskog poglavarstva Sveti Juraj na Bregu. Član je i Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, Družbe Braće hrvatskoga zmaja te Zrinske garde Čakovec. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana.

Tomo Vinšćak (Samobor, 1951.) kao dr. sc. etnolog na Odsjeku etnologije i kulturne antropologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1981. predaje kolegije Uvod u kulturnu antropologiju, Tradicija i suvremenost i Kulture prednje, jugoistočne i visoke Azije. Član je Hrvatskog etnološkog društva u kojem je obavljao dužnosti tajnika, potpredsjednika i predsjednika, Međunarodne unije antropoloških i etnoloških znanosti i American Anthropological Association. Kao gostujući profesor Filozofskog Fakulteta u Ljubljani predavao je Etnologiju Azije. Urednik je časopisa Studia ethnologica Croatica i Etnološka tribina. Kao student etnologije i indologije, tri je mjeseca putovao kopnom od Zagreba do Indije i natrag, popevši se među prvim Hrvatima na nepalsku Himalaju. Organizator je i/ili voditelj stručnih istraživanja Narodi i kulture Nepala i Tibeta (1993., 1999.), budističkog hodočašća na tibentasku svetu planinu Kailash (1999.), nekoliko terenskih studentskih istraživanja iz područja antropologije religije u Istre, Dalmaciji i na dalmatinskim otocima (2003. – 2005.) zatim Obredi i običaji tibetskog buddhizma (2006.), međunarodnog simpozija o šamanizmu u Motovunu (2004.), znanstvenog skupa o ostacima zajedničke indoeuropske mitološke baštine u Hrvata Perun i Trebišća na Učki u Mošćeničkoj Dragi (2005.), te projekta Sakralna interpretacija krajobraza (2008.). Objavio je 17 znanstvenih i 12 stručnih radova, 2 knjige, te više znanstveno-popularnih članaka. Bio je sudionikom i organizatorom nekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova na kojima je uz izlaganja prikazao i svoje dokumentarno-etnološke filmove. Recenzent je i urednik više knjiga i sveučilišnih udžbenika.

Izbor iz bibliografije:

Vjerovanja o drveću u Hrvata: u kontekstu slavističkih istraživanja. Naklada Slap. Jastrebarsko. 2002.
Tibet, u svijetu bogova, Etnografski muzej, Split, 2008.

Ante Rozić, dipl. redatelj
(www.pozitivfilm.com)

Branko Trajkov, glazbenik
(www.zabranjeno-pusenje.bosnia.ba)

Ivan Koprivčević (Bjelovar, 1969.) glazbenu je karijeru započeo kao jedan od osnivača i član kultnoga hrvatskoga etno-rock sastava Legen, a 1995., zajedno s Dunjom Knebl, Lidijom Bajuk i drugim članovima grupe Legen, pokrećući world music festival Ethno Ambient Live. Bio je urednik i voditelj emisije Stvaran svijet - ekologija duha Radio Broda. Zajedno s glazbenikom Antonom Blažinovićem, 1999. dvostruki je dobitnik hrvatske diskografske nagrade Porin za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili tv te za najbolju originalnu vokalnu ili instrumentalnu skladbu za kazalište, film i/ili tv multimedijalne kazališne predstave Maraton Branka Brezovca, a 2001. kao član Legena za najbolju instrumentalnu skladbu. Godine 2005. dobiva nagradu za najbolju scensku glazbu kazališne predstave Arapska noć Jasmina Novljakovića na 8. susretima profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra Assitej. Radi kao skladatelj i aranžer, te kao tonski snimatelj, editor i redatelj sinhronizacije crtanih filmova. Od 2000. član je HZSU-a. Kazališni i drugi skladateljski opus za:

Zapadno pristanište K. Warlikowskog, Legen, DK Gavella, Zagreb, 1998.
2500 godina novčarstva na povijesnom hrvatskom tlu, izložba PBZ-a, Muzej Mimara, Zagreb
FZB-fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu 80 godina, CD-ROM, 1999.
Nebo sateliti Lukasa Nole, igrani film, Legen, 2002.
Pure land, ethnotehnica, vlastiti performance, DK Gavella, Zagreb, 2000..
Veliki meštar sviju hulja Branka Brezovca, prema noveli M. Krleže, (+A. Blažinović), ZKM, Zagreb, 2001.
Romeo i Julija Dražena Ferenčine, Histrion, Zagreb, 2002.
Peto evanđelje Branka Brezovca, Kampnagel Theaterfabrik Hamburg i ZKM Zagreb, 2004.
Zabranjena ljubav, najavna i odjavna špica, igrani serijal, RTL, 2004.
Ivona, keginjica od Burgunda Jasmina Novljakovića, Teatar ITD, Zagreb, 2004.
Murlin Murlo Dražena Ferenčine, Teatar ITD, Zagreb, 2005.
Arapska noć Jasmina Novljakovića, prema tekstu R. Schimmelpfenniga, GK Požega i GK Virovitica, 2005.
Čovjek je čovjek Jasmina Novljakovića, prema tekstu B. Brechta, GK Zorin dom, Karlovac, 2006.
Ludi muškarci Matka Elezovića, ?, 2006.
Art Brother, interaktivni multimedijski rad (+Nikolina Ivezić), 42. zagrebački salon, Zagreb, 2007.
Gargantuovske pripovijesti Andrzeja Sadowskog, prema motivima G. i P. F. Rabelaisa, GK Sisak, 2007.
K12 Zlatka Kopljara, multimedijalna izložba, 2007.

Ervin Bajuk (Čakovec, 1978.) televizijski je novinar i urednik. U Čakovcu je završio Opću gimnaziju. Živi u Zagrebu gdje je studirao novinarstvo i zaposlio se na Otvorenoj televiziji. Kad ne snima reportaže, prati world music i rad predstavnika hrvatske glazbene etno scene. Obožava voziti bicikl koji mu je glavno sredstvo prijevoza u automobilima prenapučenom Zagrebu.

Janko Posinovec, student prava